Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Nedjelja, 30 Ožujak 2014 17:35

Prijeti li Rabu bankrot iz sjene – Dio III: Finale bez raspleta

Naš je sustav odvojenih vreća posve beskoristan. Ljude se opterećuje sa čak 5 vrsta posuda, a struktura samog otpada može biti obuhvaćena s jednom, više ili nijednom od posuda. Ako imate maleni stan, gdje će te staviti 5 različitih posuda? Da li ljudi (pogotovo starija populacija) znaju raspoznati tip otpada za pojedinu vreću i kako se njihovoj izobrazbi pristupilo? Gdje ćete u starogradskoj jezgri ili područjima bez javnih površina postaviti 5 različitih kontejnera („eko otoka“)?

Usporedimo samo trošak kom. društva pri nabavki 3 vrsta vreća za otpad (12mj x 3vrste [uzmimo za primjer 3, a ne 5 vrsta vreća] x 4000 kućanstava x 0.5kn (pretpostavljena) = 72 000 kuna – i to bez troška kupovine kontejnera za eko otoke koji su znatno skuplji od običnih plastičnih vrećica). Ovakav sustav je besmislen i zato jer sadržaj vreće treba ionako još jednom obraditi na sortirnici (iz razloga što ljudi u vreće znaju baciti krivi otpad).

Na dvorište tako znade doći prevelika količina otpada, koja ne može proći dodatnu obradu jer nema dovoljno radnika i adekvatne strojeve – nagomila se pa su prisiljeni baciti sve na Sorinj! Dakle, otpad koji možemo prodati za nekoliko stotina kuna po prešanoj lopti, bacamo u prirodu jer ne postoje uvjeti za njegovu obradnu finalizaciju. Bilo je situacija da se sortirani otpad iz kućanstava vozio se na Sorinj, pregledao i sortirao, a zatim dopremao natrag u Palit na prešanje, jer preše nema na Sorinju, a nema jer tamo nema struje!

Da ne kažemo da se izrazito koristan otpad koji se može jeftino obraditi i reintroducirati u zajednicu (drvni otpad, namještaj, građevinski otpad, alati itd.) baca u istu rupu s drugim beskorisnim i korisnim otpadom. Mogao bih unedogled nabrajati apsurdnosti ovog sustava i principa koji primjenjuje, ali pametnom bi trebalo biti dovoljno…

Tvrdnja da je udio razvrstavanja 6% – je pretjerivanje. Sada traju pregovori, a problem će se ionako prebaciti na Dundovo koje s otpadom nema nikakvog iskustva i ovako nije u bajnoj poslovnoj situaciji. Kakve su tek onda šanse za rješavanje problema. Naš mali svijet ide dalje bez strategija i dugoročnih planova, već po principu što bude – biti će. A biti će jedino hladnog otrježnjenja.

Nakon prezentacije krajem 2012., zatraženo je mišljenje na koji bi način Grad Rab i općina Lopar mogli upravljati Sorinjom, a da su zadovoljeni interesi obje općine (a ne znam kakvi bi drugi interesi trebali postojati osim da se stanje napokon sredi??). Prijedlog je bio osnivanje novog društva za upravljanje komunalnim otpadom, sortirnicom, MBO-om, pretovarnom stanicom itd.

Prijedlog vlasničkog udjela koji općina Lopar upućuje Gradu Rabu bio je 50%-50% ili 75% (Grad Rab) – 25 % (Općina Lopar) s time da Općina Lopar odnosno Grad Rab, bez obzira na vlasnički udio ima pravo “veta” tj. usuglašenog stava oko izbora predsjednika uprave i cijena usluga (opcija koja ostavlja puno otvorenih pitanja).

U rujnu 2013. u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost održan je sastanak s prisutnim predstavnicima Fonda, Grada Raba, Općine Lopar, te komunalnih poduzeća Vrutak i Vrelo. Tema sastanka je bilo definiranje investitora i nositelja projekta izgradnje pretovarne stanice. Pretovarna stanica nalazila bi se na lokaciji Sorinja (zemljište je dijelom državno, dijelom općinsko), a dio pristupne ceste do pretovarne stanice bi se trebao riješiti u sklopu radne zone općine Lopar. S obzirom da to nije tema ovog članka, neću ulaziti u besmisao postojanja dvije radne zone na otoku od 9000 stanovnika, ali spominjem to iz razloga što se cesta oslanja dijelom na investiciju radne zone u Loparu, za koju također nema projekcija o početku i završetku gradnje (a za mene i smisla).

Fond bi trebao financirati dokumentaciju za pretovarnu stanicu i sortirnicu u iznosu od 100%, a gradnju sortirnice do iznosa od 80% uz 20% sudjelovanje JLS i takvi su iznosi navedeni u sporazumu Grada Raba i općine Lopar. Fond bi nadalje financirao 60% izgradnje cjevovoda od državne ceste do ruba radne zone i 80% cjevovoda od ruba radne zone do odlagališta (ostatke bi pokrili jedinice lokalne samouprave). Financiranje priključaka električne energije, popratna dokumentacija i izgradnja pristupne ceste do odlagališta nije bila obuhvaćena tim sporazumom, pa je ostalo nejasno tko će taj dio isfinancirati.

U sljedećih šest mjeseci nakon sporazuma Grad i općina Lopar trebale su se usuglasiti oko nositelja projekta, dakle do kraja ovog mjeseca. Nejasno je što će se zbiti sa sanacijom samog odlagališta Sorinj, tko će te troškove pokriti, po kojem će se projektu sanacija vršiti, da li će do sanacije u dogledno vrijeme doći ili na koji se način Dundovo kao sljedbenik poslova Vrela uklapa u ovu situaciju. Dundovo je ovlasti trebalo preuzeti 1.3.2014., ali opet je došlo do odlaganja.

Da se radilo prema preporuci autora studije, Rab je danas mogao imati u potpunosti sređen sustav odlaganja i zbrinjavanja otpada, na Sorinju je mogla biti sortirnica / MBO, „staro“ se odlagalište moglo iskoristiti umjesto zatvoriti, struja se mogla dobivati iz solarnih panela na krovu postrojenja, pretovarna stanica nije ni trebala, eventualno bi se napravila jedna puno manjeg kapaciteta za onaj dio otpada koji nema gdje osim na Marišćinu. Tim se aktivnostima mogao spriječiti gubitak milijuna na gradnju pretjerano velike pretovarne stanice i vodova do Sorinja, mogli su se otvoriti deseci dodatnih radnih mjesta, Rab je mogao imati „višak u džepu“ umjesto da sad plaća ŽCGO.

Projekt dr. Simončića još je aktualan i može se iskoristiti kao model za rješenje pitanja gospodarenja otpadom na otoku. Puštanje u rad Marišćine očekuje se krajem godine. Nitko sa sigurnošću ne može reći što će se događati s našim otpadom ako do tada ne osiguramo pretovarnu stanicu ili odakle ćemo priskrbiti novac za plaćanje Marišćini u nadolazećim godinama. Da je bilo pameti, pretovarna stanica na otoku Rabu ne bi bila ni potrebna, kao ni oslonac na Marišćinu, a otok je na otpadu mogao zarađivati, umjesto plaćati milijunske iznose.

Za početak, očekujem značajno povećanje cijene komunalnih usluga. Mislim da i napuljski sindrom nije nerealan scenarij, a u Hrvatskoj se već pojavljuju prvi problemi. Trogir i Makarska ovih tjedana plivaju u smeću jer se prepunjeno trogirsko odlagalište ne sanira, a splitsko njihov otpad ne želi više primiti (kao vatrogasnu mjeru Trogir je otvorio “tajno” odlagalište, a Makarska je odvozila svoj otpad u 500 km udaljen Varaždin). Rab je otok i turistička destinacija, pa nije valjda da ćemo otpad bacati u more ili neku drugu rupu?! Sorinj će morati prihvatiti ovoljetni otpad, ali što nakon ljeta? Što u narednim godinama?

Dvije godine otočno vodstvo ne poduzima ništa na ovom planu, osim što se iscrpljuje političkim pregovorima koji očito nikuda ne vode. Javnost je beznadno nezainteresirana za ovu temu, tek se tu i tamo netko požali na cijenu usluga, a koje su među najvišima u državi.

Gube se prilike na dobrim projektima, gubi se mogućnost pribavljanja sredstva iz Fonda i sponzora, a sve zato jer općinske vlasti ne shvaćaju ozbiljnost situacije i uporno pokušavaju oportunitirati na sitnicama, a na štetu velikog projekta. U međuvremenu umiruje nas se nekim podacima kako su rezultati selekcije otpada “izvanredni” i kako nije nitko očekivao toliku uspješnost… Kakvu uspješnost – 6% u jednoj jedinici i 0% u drugoj?! Vrelo navodi da do 2017. namjerava selektirati 40% otpada, a Ponikvama i Čakomu, koji ostvaruju najbolji rezultat, trebalo je preko 10 godina da taj cilj ostvare!

Zadnja je informacija da će se ubrzo krenuti s gradnjom pretovarne stanice i sortirnice (zbog žurbe oko Marišćine), a tek naknadno rješavati pitanje upravljanja postrojenjem. Pet do dvanaest je, vremena za odlaganje više nema. Ali i u takvoj situaciji, ležernost naših političara je bez premca – postignuti će dogovor da će se oko upravljanja dogovoriti za koji mjesec, nakon što naprave multimilijunsku pretovarnu stanicu (koja je uostalom čitavo vrijeme bila nepotrebna). Opet kuću grade od krova prema temelju i nema sumnje da će takav slijed događaja stvoriti samo probleme. Da li znate nekog biznismena koji ulazi u poslovno partnerstvo, bez da unaprijed definira ciljeve, strukturu firme, menadžment, raspodjelu opreme i odgovornosti? I to još kada između tih partnera vlada dugogodišnje prepucavanje, stranačko nepovjerenje, teritorijalne podjele, svakojaka podmetanja i nadmetanja… Ali ovo je lonac u kojoj su općine zajedno makar im to nije još uvijek jasno, šteta je što ćemo mi građani sve platiti. Plaćati za nešto što je rađeno loše, bespotrebno i sporo.

Pročitano 637 puta

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • Uhljeb je osoba čija se životna taktika, ideologija, praksa i evolucijski nagon za egzistencijom svodi na nekritički oportunizam. Dotična osoba lojalna je svojoj stranci, lokalnom šerifu, kompaniji i nečemu drugom sve dok nešto od tih entiteta osigurava njegovu egzistenciju. Pritom djeluje kontra svih plemenitih poriva i ideala, krajnje nagonski, reducirano na instinkt za preživljavanje i do kraja će stajati uz izvor svoje egzistencije ne mareći da li on uništava tuđe živote, potapa budućnost cijelih generacija, pa u konačnici možda i vrši genocid cijelih naroda. - Stipe Petrina