Eko odred Rab

Promicanje održivog razvoja i zaštite okoliša na lokalnoj razini

Alternativa destrukciji otoka

Nakon što sam naveo negativna, gotovo pogubna, djelovanja naših ljudi na svoj otok (betonizacija, uzurpacija javnog dobra, nasipavanje ...

Drugih prilika neće biti - snažno za Most!

Procjenjujem da je u ovom trenutku podrška Mostu na nekih 20% birača. Iako priželjkujem 30, ne bih se iznenadio s 15 mandata. Tu brojku baziram na ...

Jedan otok, jedna betonska šetnica

U petak, 1.03.2013., održan je zbor građana mjesta Kampor, u Područnoj školi, uz prisustvo predstavnika gradske vlasti i javnih poduzeća. ...

Kako jednostavnim potezima onemogućiti dobre turističke priče i alternativne izvore preživljavanja na otocima

Htio sam pisati o toliko toga, ali nema potrebe za žurbom. Novi se problemi gomilaju, a stari ne rješavaju, pa će neke teme čekati godinama ...

Petak, 14 Ožujak 2014 17:31

Prijeti li Rabu bankrot iz sjene – Dio II: Studija

Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je Rab izrazito sezonska turistička destinacija. Posjećuju ga narodi različitih životnih navika i stilova, mentaliteta, stupnja osobne odgovornosti itd. Sustav ne možemo osloniti na pretpostavku da će se turist, koji vrlo kratko boravi na otoku, u potpunosti prikloniti našem sistemu sakupljanja otpada, posebice ako identičnu praksu nema u svojoj državi .

Skeptičan sam da sustav odvojenog sortiranja na kućnom pragu može zadovoljavajuće funkcionirati tijekom turističke sezone. Nisam zagovornik metode eko-otoka i odvojenih posuda. Smatram da krčki model nije trebalo preslikati bez da se uvaže općedruštveni, prostorni i politički kriteriji prisutni na otoku. A uostalom, nije se ni preslikao kako spada.

Evidentno je da sustav prikupljanja kroz različite tipove vreća ima previše mana i Rab se ne može osloniti na takav model, a koji se u Europi napušta jer je postotak izdvojenog otpada alternativnim metodama višestruko veći. Rab ima također društvene i gospodarske specifičnosti koji ga u tome dodatno priječe. Kako bi se izradio dobar sustav zbrinjavanja otpada treba poznavati karakter otpada, navike stanovnika, prisutnost vikend posjetitelja, turista, korisnika vikendica, zahtjeve hotela, kampova, gospodarstvenika, prostorne mogućnosti i stanje s trenutnim odlagalištima.

Nakon stavljanja u funkciju ŽCGO Marišćina, sav mješovati tj. nerazvrstani otpad, voziti će se s otoka Raba tamo, a za to će odlaganje biti potrebno isplaćivati iznose čija će visina ovisiti o zaprimljenoj količini (po toni). Iako iznosi još nisu službeno poznati, pretpostavke su oko 500 kuna za tonu otpada (cijena će biti proporcionalna udaljenosti, a kako je Rab najudaljeniji, u trošak će možda biti uključena kilometraža s trajektnom kartom). Da bi Rab mogao svoj otpad odvoziti na Marišćinu treba izgraditi pretovarnu stanicu.

Megaprojekt ŽCGO Marišćina pod snažnom kritikom stručnjaka i javnosti


Uz minimalnu pretpostavljenu cijenu od 500 kn/t, a ukoliko Grad Rab (dakle bez otpada iz općine Lopar) mjesečno proizvede 540 tona mješovitog otpada, trošak njegovog zbrinjavanja na Marišćini će iznositi cca 270 000 kuna mjesečno, ili 3 240 000 kn godišnje. Odakle Rabu toliki novac? Projekt Marišćine navodi da će količine otpada koje će trebati s Raba prihvaćati sezati do 9000 t/godišnje pa bi sukladno tim zahtjevima trebala biti izgrađena i pretovarna stanica. Ako Rab bude, prema procjenama projekta Marišćine, odlagao 9000 tona otpada godišnje, taj će se iznos popeti na 4.5 milijuna kuna!

Dnevno se na području otoka Raba tijekom ljetne sezone otpadom ispuni do 3 kamiona (ovo je utvrđen podatak, makar imam informaciju da se ljeti popuni i do 6 kamiona). To su tri kamiona koja će svakodnevno ići prema Marišćini, 90 kamiona na mjesec, 1080 putovanja do Marišćine u godini. Tu je trošak dnevnice vozača, trošak trajektne karte ako iznos ne bude uključen kroz deponiranje, trošak goriva i neizravni gubici u turističkom smislu kada kamion s „neugodnim“ mirisima upropasti dolazak i odlazak naših gostiju na trajektu (osim ako se ne organiziraju izvanredne linije za tu namjenu, što opet povisuje ukupni trošak). U tri će godine tako, s otoka Raba biti iznešeno novca dovoljno za gradnju nove škole, komunalne luke, muzeja…

Kako povećavate udio izdvojenog otpada, smanjujete količinu otpada koje odvozite s otoka, a time snizujete opterećenje sustava i operativne troškove koje iz tih aktivnosti proizlaze. U načelu, svi izravni i neizravni troškovi mogu se u potpunosti otkloniti i okrenuti u našu korist. Izdvajanjem korisnog dijela otpada iz trenutno prikupljenog otpada zajedno s količinama iz samog odlagališta Sorinj stvara se mogućnost zapošljavanja otočana, visokoobrazovanog kadra koji trenutno nema perspektivu zaposlenja na otoku – inžinjera, tehničara, strojara, biologa itd. U otpadu nema velikih zarada, ali neizravne dobiti za lokalnu zajednicu, smanjenje ukupnih rashoda i utjecaj na razvoj pozitivnih društvenih i poslovnih praksi koji se kaskadno prelijevaju do razine samih domaćinstava su nemjerljive.

Najveća je šteta u tome što otok Rab ne bi trebao imati nikakve obveze i troškove prema regionalnom odlagališnom centru, da su u djelo provedeni prijedlozi dr. Viktora Simončića koji je krajem 2012. izradio studiju gospodarenja otpadom na području otoka Raba, u kojoj su navedeni principi i predložena rješenja, a čija bi implementacija,troškove koji proizlaze iz ŽCGO teoretski srezala na nulu. Prvorazredna bi glupost bila kompletan nesortirani otpad odvoziti na Marišćinu, kada se u trenutnoj situaciju dobiva prosječno 1000 kuna po toni izdvojenog korisnog otpada, ali prema svemu sudeći, upravo će se to dogoditi.

Studija gospodarenja otpadom otoka Raba

PREUZMI DOKUMENT

Dokument dr. Simončića polazi od pretpostavke da je za izgradnju cjelovitog sustava gospodarenja otpadom na području otoka Raba potrebno i posve logično uključiti obje općine. Međutim, predlažu se i rješenja koja Grad Rab može provesti samostalno kako zbog eventulnih nesuglasica dviju općina proces ne bi bio zaustavljen. Ja ću u kratkim crtama prijeći glavne karakteristike i rezultate studije. Da bi stvorili potpunu sliku o problematici i rješenjima, nužno je čitanje čitavog dokumenta pa u nastavku prilažem kopiju dokumenta, koji nema status poslovne tajne, dobiven je od strane komunalnog društva i odobren od strane autora. Ja ću pokušati koliko je to moguće skratiti priču i predstaviti glavne elemente, problematika je puno kompleksnija, nego što se može jednim člankom predstaviti.

Studija ne ulazi u meritum odnosa dviju općina pa nudi tri smjera rješenja za Grad Rab:

Suradnja s općinom Lopar
Samostalna – treba naći novu lokaciju, osim za pretovarnu stanicu koja će biti zajednička i na lokaciji Sorinja
Zajedno s Loparom – svi planirani zahvati i objekti ostaju na mjestu Sorinja
Svaki od navedenih scenarija podrazumijeva barem djelomično zajedničko upravljanje na području Sorina iz jednostavnog razloga što zajednička pretovarna stanica i sortirnica ima veću ekonomsku opravdanost. U slučaju da do suradnje ne dođe najkasnije do jeseni 2013. godine, Grad Rab bi prema prijedlogu trebao pristupiti samostalnom rješavanju problema (to se nije učinilo). Studija također ukazuje na loše praćenje stanja i podataka na terenu, na logističke i tehnološke manjkove trenutnih principa u poslovanju te predlaže neka rješenja koja su se odmah mogla i trebala provesti, nevezano uz gradnju pretovarne stanice i sortirnice. A nije ni toliko učinjeno.

Do stavljanja u funkciju ŽCGO Marišćina, nesortirani razni otpad odlaže se na Sorinj. To je odlagalište dostiglo svoj kapacitetni maksimum i jedino što upravljački kadar s njim želi je “bezbolno” ga napustiti (uz što manji trošak). U njemu je danas odloženo preko 300 000 m3 raznovrsnog otpada. Sanacija bi Sorinja prema podacima Glavnog projekta sanacije komunalnog odlagališta iz 2007. godine, koštala 19,5 milijuna kuna. Sanacija postojećeg neuređenog odlagališta Sorinj planirana je na način prekrivanja brtvenim slojem te nastavak odlaganja u sklopu projekta ŽCGO (guranje problema pod tepih). Inače, “stari” projekt sanacije trebao je biti proveden do 2009. godine. Ako se koncept tog glavnog projekta primijeni na današnju situaciju, taj se iznos uspinje na vrtoglavih 30 milijuna kuna. Pa i sam projekt ŽCGO Marišćina pretpostavlja trošak sanacije Sorinja od barem 23,2 milijuna kuna. Slijedom novih potreba (zbog novih odloženih količina unatrag 7 godina) i saznanja koja danas imamo, bolje je rješenje izrada novog projekta koji ne bi predlagao zatvaranje već iskorištavanje sirovina na Sorinju, a tako je predloženo i u Studiji.

Kako bi Sorinj bio integriran u sustav ŽCGO, na toj bi se lokaciji trebala izgraditi sortirnica i pretovarna stanica (pretovarna stanica je objekt za prihvat i privremeno odlaganje nesortiranog komunalnog otpada s naseljenog gravitirajućeg područja te pretovar iz vozila za sakupljanje u specijalne poluprikolice radi odvoza na konačnu obradu i trajno odlaganje u okviru ŽCGO „Marišćina ) što ne uključuje gradnju pristupne ceste, dovođenje električne energije i ostalu infrastrukturu (koji su za Sorinj potrebni, stoga će ukupna cijena projekta biti znatno viša). Imaju li naše općine taj novac u ovome trenutku, čak i ako Fond pokriva 80% svih troškova?

Podaci govore da se na području Grada Raba ostvaruje godišnje oko 1,2 milijun noćenja i oko 800 tisuća noćenja na području općine Lopar (ukupno 2 milijuna noćenja) što bi s neprijavljenim gostima moglo sezati i do 2,5 milijuna. Preračunavajući ukupan broj na godišnju razinu, dolazimo do podatka od cca. 16 000 uvjetnih stanovnika otoka. Dijeljenjem tog broja s količinama produciranog otpada ispada da je proizvodnja otpada 2 kg/stanovniku na dan, dok se 40% ukupnog otpada ostvari se u 4 sezonska mjeseca. Prosjek proizvedenog otpada na području PGŽ je 0,87 kg/sta/dan, iz čega proizlazi da je Rab najveći prozvođač otpada u županiji (na Sorinju nije napravljena vaga, pa se podaci prikupljaju “odokativno”, što potvrđuje nepouzdanost podataka i nevođenje važnih statistika).

U 2012. godini udio odvojeno sakupljenih količina u Gradu Rabu sezao je samo do 6%. S obzirom da se tehnički uvjeti unatrag godinu dana nisu popravili te nije došlo do značajnog napretka u prikupljanju otpada iz domaćinstava, taj se broj nije mogao povećati. Jednako tako nije realno očekivati od postojećeg sustava da ostvari 50% izdvojenog otpada do 2020. godine. Oprema nije dostatna za ostvarenje boljeg rezultata, a većinski se dio posla još uvijek obavlja ručno s vrlo malo primjene suvremene tehnologije i metoda rada. Ako do kraja godine, prema planu, Marišćina bude puštena u rad, otok Rab će većinu svog otpada, na kome je mogao zarađivati, odvoziti s otoka i gomilati trošak.

Do trenutka kada sortirnica ne bude mogla biti smještena na Sorinju (dok se ne postigne sporazum dviju jedinica samouprave), autor studije je predlagao njeno lociranje na dvorištu centra u Palitu. Nakon što se Sorinj osovi na noge kao lokalni centar za upravljanje komunalnim otpadom, tamo bi se premjestila sortirnica i nadogradio sustav MBO, čime bi se značajno povećao udio izdvojenog korisnog dijela, a istodobno bi se i omogućila sanacija starog odlagališta. Ukupna količina otpada koja bi se odvozila na Marišćinu, s planiranih 9000 t/godišnje pala bi na svega 1-2 000 tona pa je sukladno tome mogla biti napravljena i puno manja pretovarna stanica nego ona koju sad planiraju.

Ako Grad Rab nije mogao postići dogovor s općinom Lopar, trebao je samostalno krenuti s postavljanjem sortirnice na području Palita i već smo godinu dana mogli imati uhodan sustav gospodarenja otpadom, a Marišćinu dočekati s manjim potrebama. Umjesto toga, već se više od dvije godine vrijeme troši na prepucavanja, razgovore i dogovore, a gradnja pretovarne stanice kao preduvjeta za uključenje u Marišćinu nije na vidiku. Ako se ubrzo započne s gradnjom pretovarne stanice, ona će biti građena za količine koje predlaže projekt Marišćine (što je 9000 t). Da se postavio sustav kakav je predlagan u studiji, Rab je mogao imati znatno manju/jeftiniju varijantu pretovarne stanice, a čak se potreba za pretovarom mogla i eliminirati.

Ukratko – staro odlagalište nije sanirano, ne može se prema starom projektu sanirati zbog novog stanja stvari, novi projekt sanacije nije napravljen, Sorinj je na kraju životnog vijekla (navodno su istekle i dozvole) i nisu prepremljeni tehnički uvjeti da se Rab poveže na Marišćinu. Kako stoji, sav otpad koji se do sada vozio na Sorinj, voziti će se na Marišćinu, ali dodatno je pitanje kamo s glomaznim, opasnim otpadom, otpadom iz septičkih jama, građevinskim otpadom i dr. koji se trenutno odlaže na Sorinju, a Marišćina ga neće prihvatiti.

Kada sagledamo komponente našeg komunalnog otpada i udjele iskoristivog otpada – pod uvjetom da jedinice lokalne samouprave pronađu zajednički jezik i da se edukativnim mjerama poradi na građanstvu – postoji realna šansa da se kompletan miješani otpad s otoka Raba procesuira, a time bi se troškovi odvoza na Marišćinu sveli za zanemarivu razinu. U tom slučaju, sanacija Sorinja ne bi trebala koštati 30 milijuna kuna već bi se na njemu moglo zaraditi i stvoriti dodatna radna mjesta. U zimskom periodu i onda kada sortirnica i MBO nemaju kamione u dolasku prilazilo bi se obradi sirovina iz samog odlagališta, a time bi se omogućilo njegovo dugoročno korištenje i zarada na izvučenim sirovinama.

“Uz pretpostavku da se u starom otpadu nalazi samo 10% materijala koji se može plasirati na tržište. To bi značilo da se uz postojeću prosječnu cijenu prosječnog sustava otpada od 1000 kn/t i pretpostavljenu količinu od 300 000 tona odloženog otpada, znači da bi se dugoročno mogla ostvariti sredstva od nekih 30 milijuna kuna. Uz to bi se dobio i kvalitetan materijal za prekrivku, pa bi se i kroz to ostvarila značajna dobit u smanjenju nepotrebnih troškova dovoza novog materijala, koji je na otoku rijedak. Normalno je da se pri tome moraju predvidjeti i investicijski i operativni troškovi. Imajući u vidu da se klasičnom sanacijom treba investirati otprilike isti iznos od 30 milijuna kuna, onda se sanacija odlagališta kvalitetnom preradom odloženog otpada čini vrlo isplativom. Kroz ovakav način sanacije ostvarili bi se drugi značajni pozitivni učinci kroz smanjenje troška odvoza otpada na Marišćinu, jer bi se osiguralo produženo korištenje odlagališta.”

Ciljevi iz ugovora RH-EU trebali su osigurati postupno smanjivanje količina biorazgradivog komunalnog otpada

do 31. prosinca 2013. udio biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta trebao se smanjiti na 75 % ukupne količine (po težini) biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog u 1997. – (nije ostvareno)
do 31. prosinca 2016. na 50 % (nemoguće zadovoljiti na temelju dosadašnjih rezultata)
do 31. prosinca 2020. na 35 % (nemoguće zadovoljiti na temelju dosadašnjih rezultata)
Što se tiče bio-otpada, on može biti obrađen putem rudimentarne kompostane. Organski bi se otpad odlagao u prikupljenom obliku, ali bi se dopunjavao dijelom dobivenim iz MBO postrojenja (nakon njegove izgradnje). Nakupine komposta bi se povremeno okretale, sjekle i miješale osnovnim strojevima (bager, schredder, scarab i sl. ). U nastavku linkam jedan takav robustan sustav iz SAD-a, koji se umanjen može preslikati na otok, ovisno već kakve su naše potrebe. Ponikve s Krka primjenjuju sličan manji model čiji se način mogao prekopirati, ili smo mogli provesti bazični prirodni princip bez većih i skupljih strojeva.

Glavna stavka troškova u izvrsnoj situaciji kada imate gdje odvoziti otpad, je na samom prikupljanju i transportu, a autor nudi nekoliko koncepata skupljanja otpada. I tu se zapravo vraćamo na početak teksta gdje navodimo besmislenost skupljanja otpada u odvojenim kontejnerima. Metodu hvale oni koji su je uveli, ali bolji poznavatelji prilika znaju da se radi o manje učinkovitoj metodi koja ovisi o specifičnostima sredine, a i dvadesetak godina nije u primjeni.

Razmatrani načini selekcije su:

način kao do sada kroz četiri različite vrste posuda
način kao do sada nadograditi s posudom za bio-razgradljivi otpad (studija je iz 2012.)
odustati od odvojenog sakupljanja u posude za odvojeno sakupljanje te umjesto toga uvesti jednu “žutu” vreću za korisni dio otpada i posudu za ostatak otpada
odustati od odvojenog sakupljanja u posude za odvojeno sakupljanje te umjesto toga uvesti jednu “žutu” vreću za korisni dio otpada, jednu posudu za bio-otpad i jednu posudu za ostatak otpada
sav miješani komunalni otpad sakupljati u jednoj posudi i kompletno odvajanje vršiti u postrojenju prije pretovarne stanice (odgovarajući MBO)
Većina ovih rješenja ima smisla ako bi se izgradila i kompostana (koju nemamo, a ako nastavimo kao do sada, još dugo i nećemo). Najbolji bi način bio prijedlog broj pet – s uvođenjem prilagođenog sustava MBO, koji zadovoljava najviše ekološke standarde, maksimalno smanjuje troškove, izdvaja najveći dio korisnog dijela otpada, najmanje je kompliciran, građanima najjednostavniji za prilagodbu i općenito najefikasniji sa stanovišta trasporta i održavanja. Dugoročno je peto rješenje – najbolje rješenje.

U prvoj bi fazi ipak trebalo prihvatiti treći model kao relativno jednostavan za implementaciju, kako od strane građana tako i komunalnog poduzeća, jer se može nadograditi na postojeći model i nema prevelike inicijalne investicijske troškove. Treće bi rješenje snizilo troškove kupovine vreća, eliminiralo potrebu za stotinama raznovrsnih kontejnera i negativnim pojavama vezanima uz iste, olakšao bi građanima angažman, smanjili bi se troškovi odvojenog sakupljanja više puta dnevno različitim kamionima itd. Nijedno preporučeno rješenje ne uključuje sustav 5 različite posude kakav imamo sada…

Preduvjet za sve koncepte je nabavka sortirnice. I tu smo opet na početnom problemu. Sortirnica može biti mobilna i prema Studiji predloženo je da bude za početak locirana na dvorištu u Palitu gdje je vozni park i oprema (ako Sorinj nije moguća lokacija). Na toj bi se lokaciji mogla postaviti manja linija za sortiranje s dimenzijama 20x16x6m, koja bi se mogla u kasnijoj fazi nadograđivati. Isto bi tako mogla poslužiti za moguću mehaničko-biološku obradu. Svima je jasno da se ne radi o dugoročnom rješenju, već o začetku koji bi se nadogradio na Sorinju . Prilažem katalog proizvoda tvrtke Tehnix koja ima međunarodno iskustvo i certifikate i koji bi zasigurno mogli ponuditi rješenje prikladno prostornim mogućnostima usklađen sa zakonskim normama. Za implementaciju rješenja navedene tvrtke prijedlog je dao i autor studije. Prostornim planom nije planiran zahvat na dvorištu, ali kako autor Studije navodi, sortirnica sa stajališta okolišnih zahtjeva ne traži posebne uvjete, postrojenja za obradu do kapaciteta 5 t/sat ne spadaju u grube zahvate za koje je obvezna procjena utjecaja na okoliš, a nije ni u popisu zahvata za koje se provodi procjena utjecaja na okoliš. Ako i kada Sorinj krene u realizaciju, sortirnica bi se premjestila, nadogradila i dopunila sustavom MBO. Kako se država i lokalne jedinice odnose prema stručnim ljudima, domaćem intelektualnom i tehnološkom kapitalu, možete pročitati na kraju članka Slobodne Dalmacije, izašlog prije koji dan, gdje je intervju dr. Simončića i predstavnika Tehnixa. Obavezno pročitajte!

Smatram da se mogao pribaviti barem neki skromniji sustav sortirnice, pa neka se do danas samo 20-ak posto smanjila količina mješovitog otpada to je dvadesetak posto manji trošak odlaganja na Marišćinu. Isto tako, ne vjerujem da na otoku Rabu nema prikladnog zemljišta u gradskom vlasništvu ili koji bi se mogao osigurati kroz JPP, a kamo se sortirnica mogla privremeno locirati! Milijuni kuna već su utrošeni na prebacivanje kamena s jedne hrpe na drugu u radnoj zoni, pa zar se nije mogao do danas, komad prostora asfaltirati i na njega postaviti montažni objekt od 500 kvadrata?! Iako manjak prostora jest jedan od ključnih razloga koji je doveo do problema s zbrinjavanjem otpada na području otoka, nije opravdanje da se sve ove godine stvar nije pomakla s mrtve točke. Prije bih rekao da je to rezultat manjka političkog razuma, kompetencije, odgovornosti, znanja i kooperacije. Ako netko ne zna, ili ne želi – pronaći će stotinu razloga da nešto ne učini. A onaj tko zna ili želi, naći će stotinu načina da nešto učini. Našem upravljačkom kadru sve je skupo, sve je komplicirano, sve je zahtjevno, sve je osjetljivo, ali nitko ne pušta svoju stolicu! I zato smo danas tu gdje jesmo, ne samo po pitanju otpada.

Pročitano 685 puta

Moglo bi zanimati

  • Zapisnik GV je naš Godot

    Kada želite znati koje su važne odluke donesene na zakonodavnom tijelu lokalne samouprave (Gradsko vijeće) onda pratite sjednice Gradskog vijeća i pročitate zapisnike Gradskog vijeća koji se naknadno objave na stranicama grada. Nema na otoku puno ljudi koje brine tko im i kako hlače kroji, ali ima ih nekoliko. Volim znati o čemu naše pametne i obrazovane glave u Gradu razmišljaju, što pričaju, a kako glasuju. Tradicionalno, na zapisnike, a od prošle godine i audio zapisnike, uvijek se čekalo mjesec, dva... A ovaj zadnji, sa sjednice GV iz 12. mjeseca čekamo dva mjeseca. Čekamo audio 10. sjednice, a već održavaju 11. Mogli su rasprodati pola otoka u tih tri mjeseca, a mi ne bismo ništa znali. Kada sam jednog vijećnika uvjeravao da su ti pisani zapisnici i audio zapisi beskorisni, zastarjeli način praćenja i zapisivanja, već su jeftinije i jednostavnije mogli sjednice snimati kamerom i stavljati na Youtube, nije me doživljavao. Ali kako bi i doživili, kada ih je tamo sve pregazilo vrijeme! Srednji vijek. Ili im pak odgovara ovakvo stanje stvari jer ljudi ne čitaju i ne prate te dosade od vijećanja, pa imaju otvorene ruke za svoje makinacije i mlaćenje prazne slame.

     

    Napisano Utorak, 16 Veljača 2016 18:59
  • PP naša je giljotina

    Naš prostorni plan je kriminalan, antirazvojan, prenapuhan gradnjom i rezultat osobnih interesa političko-građevinskih lokalnih lobija. One koji su radili i donosili takav prostorni plan smatram veleizdajnicima otoka. I dalje se donose UPU-i (planovi nižeg reda) za PP višeg reda koji je užasan. I dalje se lova upumpava u Geoprojekt. I dalje se inzistira na građevnom segmentu razvoja otoka umjesto da se prestane novac trošiti na spašavanje nečega što se spasiti neda. Što se krnje rodi, ni vrijeme, ni sav novac svijeta ne mogu ispraviti. Hitno je potrebno pristupiti izradi novog generalnog PP-a koji bi se zasnivao na očuvanju preostalog skromnog otočnog prostora, njegovih uvelike devastiranih resursa, na način onemogućavanja novogradnje po otoku. Glupo srljamo u situaciju da ćemo za par godina na otoku imati više izgrađenih objekata nego stalnog stanovništva! Gdje je tu održivost?

    Napisano Srijeda, 30 Prosinac 2015 08:25

Rekli su

  • "Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!" - Stjepan Gabriel Meštrović, unuk slavnog hrvatskog i jugoslavenskog kipara Ivana Meštrovića